Za razliku od brojnih proučavanja otrova koje proizvode zmije i paukovi, otrovne ribe u istraživanjima su često zanemarivane te predstavljaju još jedno od neriješenih misterija prirodoslovnih znanosti.
Istraživanje provedeno na 158 vrsta somova (Silurus glanis) utvrđivalo je prisutnost otrovnih žlijezda i njihovog biološkog učinka. Jeremy Wright sa Sveučilišta u Michiganu koji je proveo istraživanje kaže: "Koristeći histološke i toksikološke tehnike unijeli smo malo svjetla u polje raznolikosti i rasprostranjenosti otrovnih vrsta somova. Otkrio sam da bi najmanje 1250, a možda i više od 1600 vrsta somova moglo biti otrovno, što je brojka koja uvelike nadmašuje prijašnje procjene o raznolikosti ove skupine".
Otrovne žlijezde životinja povezane su s oštrim okoštalim bodljama smještenim na rubovima leđne i prsnih peraja koje se, u slučaju opasnosti, mogu ukrutiti. Ukoliko bodlja uđe u tijelo potencijalnog predatora, dolazi do kidanja membrane koja okružuje žlijezdu s otrovom i otpuštanja otrova u nastalu ranu. Wright navodi kako djelovanje tih otrova može biti neurotoksično i hemolitičko, no mogu izazvati i čitav niz nuspojava poput jake boli, ishemije, grčenja mišića i respiratornog kolapsa. Uprkos tome, niti jedna ispitivana vrsta ne izlučuje više od tri različita toksina u svoj otrov, zbog čega najvjerojatnije ne može doći do pojave svih navedenih simptoma odjednom.
Wrightove analize pokazale su da postoje najmanje dva neovisna evolucijska ishodišta otrovnih žlijezda u somova. Uz to, peptidi odgovorni za toksičnost pokazuju veliku sličnost sa (a mogli bi i nastajati iz) ranije opisanim otrovima pronađenim u izlučevinama epiderme soma. "Daljnja istraživanja kemijskog sastava otrova mogla bi pružiti značajan uvid u mehanizme i čimbenike koji određuju evoluciju otrova u riba", zaključuje Wright.
Istraživanje je objavljeno u časopisu BMC Evolutionary Biology.
Izvor: Eureka Science News
Istraživanje provedeno na 158 vrsta somova (Silurus glanis) utvrđivalo je prisutnost otrovnih žlijezda i njihovog biološkog učinka. Jeremy Wright sa Sveučilišta u Michiganu koji je proveo istraživanje kaže: "Koristeći histološke i toksikološke tehnike unijeli smo malo svjetla u polje raznolikosti i rasprostranjenosti otrovnih vrsta somova. Otkrio sam da bi najmanje 1250, a možda i više od 1600 vrsta somova moglo biti otrovno, što je brojka koja uvelike nadmašuje prijašnje procjene o raznolikosti ove skupine".
Otrovne žlijezde životinja povezane su s oštrim okoštalim bodljama smještenim na rubovima leđne i prsnih peraja koje se, u slučaju opasnosti, mogu ukrutiti. Ukoliko bodlja uđe u tijelo potencijalnog predatora, dolazi do kidanja membrane koja okružuje žlijezdu s otrovom i otpuštanja otrova u nastalu ranu. Wright navodi kako djelovanje tih otrova može biti neurotoksično i hemolitičko, no mogu izazvati i čitav niz nuspojava poput jake boli, ishemije, grčenja mišića i respiratornog kolapsa. Uprkos tome, niti jedna ispitivana vrsta ne izlučuje više od tri različita toksina u svoj otrov, zbog čega najvjerojatnije ne može doći do pojave svih navedenih simptoma odjednom.
Wrightove analize pokazale su da postoje najmanje dva neovisna evolucijska ishodišta otrovnih žlijezda u somova. Uz to, peptidi odgovorni za toksičnost pokazuju veliku sličnost sa (a mogli bi i nastajati iz) ranije opisanim otrovima pronađenim u izlučevinama epiderme soma. "Daljnja istraživanja kemijskog sastava otrova mogla bi pružiti značajan uvid u mehanizme i čimbenike koji određuju evoluciju otrova u riba", zaključuje Wright.
Istraživanje je objavljeno u časopisu BMC Evolutionary Biology.
Izvor: Eureka Science News